Danas sam imala prvo zračenje. Poprilično je nezgodno jer se ne smiješ pomjerati, a traje duže nego što sam očekivala. Tačno sam u jednom momentu pomislila ima li kraja. Dalje pomislih da je ovo najzahtjevnije od svega dosad jer strahuješ da ćeš se pomjeriti pa da neće biti dobro. Onda se sjetim one kemo od četiri sata i bude mi lakše. Tehničari su bili ljubazni, ali mi je hit kako i u šali ljudi znaju prokomentarisati da si razmažen jer se požališ da si se ukočio ili slično. Još “samo” 18 puta. Zvuči puno, ali znam da će proći brzo akobogda.
Danas ga vidjeh kad sam izlazila iz zgrade. Pozdravlja me s osmijehom kao da ništa nije bilo i babu srdačno pozdravlja. Mislim se kasno je za sve. Pozdravila sam se, ali se nisam htjela nasmijati. Sanjala sam ga dvije noći zaredom. Sve bi bilo lakše da ne radi tu. Kaže drugarica “Drago mi je jer si u glow up eri. Imat će cijeli život da žali.”. A zaista mi ljudi govore da sam se proljepšala. Čak i oni koji ne znaju za dijagnozu. Interesantno.
Vidim tebi bas stalo do njega. Pa jestel bas ono prekinuli ? Necete se vracati jedno drugom ?
Ma nedorečeno je ostalo, ali ja bih baš bila budala kad bih se vratila njemu. 😅 Mada nakon svega, mislim da ni on nema želju.
Nisam baš upratila razlog vašeg prekida ali ako je izgled presudan jebaji tu ljubav.
Nije izgled presudan nego je drugarica to napisala u onom kontekstu kad žensko želi dobro da izgleda kada sretne bivšeg. 😂
Ah, to svakako xD