život

Objavljeno od strane lulababy / 10 komentara za život

Razmišljam kako bih voljela da mogu pisati o nekim drugim stvarima, ali šta ću kada mi se život trenutno vrti oko ovoga. Da se razumijemo, ja sam poprilično aktivna. Izlazim, družim se, radim (ovaj drugi posao koji imam), ali ponekad se zapitam da li ja sebe kao silim na neki “normalan” život – kao da, kad proradi taj inat da ne želim da me išta ograničava i da želim da sve bude kao prije, rak će mi pokazati da ja to ipak ne mogu. Razmišljam hoću li ja uopće biti u stanju hodati satima po Rimu, naprimjer. Da li ću biti preumorna za vrijeme tog layovera od 7 sati kad budem išla u Hrvatsku? Svjesna sam da je sve ovo anksioznost, ali šta ako je i istina i moje tijelo to ne bude moglo podnijeti. Šta ako se stvarno moj život ne može vratiti u normalu? Ne mogu i ne želim da prihvatim to. Još 2 zračenja btw. U petak slavimo akobogda! ❤️

PODIJELI NA
LinkedInPin It
lulababy

10 komentara

  2. Jesi li bila u prilici da šetaš duže u zadnje vrijeme? Kako se osjećaš generalno glede umora i energije?

    Ako budeš nekad raspoložena napisati, lijepo bi bilo pročitati o tvojim interesima i onome što si prije radila. Možda imamo nekih zajedničkih 😊

    Hej, nikada ne znaš šta je za tebe spremno u kartama. Znam da te izjeda razmišljanje i neizvjesnost, ali probaj živjeti svaki dan za taj dan.

    1. Jesam, tjeram se da šetam jer mi je doktorica rekla da je fizička aktivnost obavezna. Uspijem ja preći dosta, ali nakon određenog vremena počnem osjećati bol u donjem dijelu leđa i u zglobovima generalno. To mi je od ove hormonske terapije… Ali sad kako si me ovo pitala, skontah da me leđa ne bole kao prije. Izgleda da ovaj kolagen djeluje. 😅

      Vjerujem da će mi se vratiti želja da pišem i o nečemu drugom pa možda baš budemo imale nešto zajedničko. 🥰

      Istina. Hvala ti Nina. ❤️

  3. I mene su smarale takve misli. Još uvijek dođu, samo sam promijenio modus operandi. Radim šta mi se radi i koliko mogu. Često više nego mi se čini. To šta se snage tiče. A za intelektualnog rada nisam više, nit imam vijuga nit živaca i prosto ne znam šta će biti osim da će biti onako kako treba biti. Na nekom intuitivnom nivou, čitajući tvoju priču, mislim da ćeš biti fizički jaka kao stijena. I šaljem 🎵🎶 kad budeš slavila za dva dana.

Komentariši