Vikend

U petak sam preplakala pola dana. Toliko me nešto preplavilo, da ne znam da li sam plakala od sreće, tuge ili neke ljutnje. Mislim da je bio miks svega. Navečer smo baš lijepo obilježile. Zaista sam bila sretna. I sinoć smo izašli i prvi put sam, otkako se sve ovo desilo, pomislila da mi je drago što sam živa.

Osjećam se oslobođeno. Tek sam sada osvijestila koliko sam zapravo bila loše psihički. Baš mi je nedavno ona cura, što smo se upoznale na kemo, rekla “Ti si baš bila mračna kad sam te upoznala.”. Ali izdržala sam. Devet mjeseci. Nestvarno. Hvala dragom Bogu na svemu i ne ponovilo se. I hvala vama dragi moji, neizmjerno. Vaša podrška mi je mnogo značila jer je ovo bilo jedino mjesto gdje sam dijelila sve svoje misli i uvijek dobivala ohrabrenje. Nadam se samo lijepim stvarima u budućnosti, za sve nas. 🩷

P.S. U utorak idem na kviz. Nadam se da ću vidjeti simpija. 😁